23. Pokrajinski susret hrvatskih pjesnika LIRA NAIVA 2025. održan 13. 9. 2025. godine u Tavankutu pokraj Subotice
Pokrajinski susret hrvatskih pučkih pjesnika, 23. po redu, pod nazivom Lira naiva 2025., u organizaciji Hrvatske čitaonice i Katoličkog društva Ivan Antunović iz Subotice održan je 13. rujna na etno-salašu Balažević u Tavankutu. Ove godine prijavilo ih se 50 iz Hrvatske, iz Vojvodine, Beograda, Surčina i drugih mjesta, a na samom susretu, posvećenom pučkoj pjesnikinji Kati Ivanković, sudjelovalo je 25-ero.
Ovogodišnji susret Lira naiva bio je u znaku 100. obljetnice rođenja pučke pjesnikinje, rodom iz Tavankuta, Kate Ivanković, što je jedan od razloga zbog kojih se on održava upravo u ovom selu.
Kao i svake godine, za susret je tiskana zbirka izabranih stihova sudionika koja nosi naslov Ruke pune čekanja. Izbor pjesama sačinila je Klara Dulić Ševčić, a urednica je Katarina Čeliković. Grafička priprema, obrada teksta i priprema za tisak knjige Ruke pune čekanja – lira naiva 2025.uradio je mr. sc. Ervin Čeliković, korektura je djelo Mirka Kopunovića.
U prvom dijelu susreta domaćini su s gostima obišli mjesnu crkvu Presvetog Srca Isusovog, župni dvor gdje su pogledali vrijednu zbirku slika i kruna od slame, novoizgrađeni vrtić i Pastoralni centar te Galeriju Prve kolonije naive u tehnici slame.
Velika pjesnička večer
U ime domaćina HKPD-a Matija Gubec riječi pozdrava i čestitke zbog ustrajnog okupljanja pjesnika uputila je predsjednica Mira Tumbas.
Nazočnima se ovom prigodom obratila i v. d. pomoćnice pokrajinske tajnice za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama Nevena Baštovanović koja je istaknula kako je Kata Ivanković, kao rijetko tko, vjerno bilježila život hrvatske zajednice – od crkveno-liturgijskih događaja, svećeničkih ređenja i jubileja, Dužijance, raznih običaja, preko posjeta značajnih gostiju do ljudi iz našeg naroda. Ujedno, osvrnula se i na samo pučko pjesništvo:
„Pučko pjesništvo nije samo sjećanje u stihu, ono je živa tradicija koja nastaje među ljudima i za ljude. Oblikuje ga naš govor, naši naglasci, hrvatski standard, naši bunjevački i šokački izrazi, djeluje da živi u varijantama, prilagođava se prigodi, obredu, mjestu; u njegovu središtu su jezik, zajednica i funkcija, a možemo jednostavnije reći – to je naša najvjernija škola jezika, pamćenja i solidarnosti“.
Susret su pomogli: Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Pokrajinsko tajništvo za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama i Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji.
